Hej, ja sam Ivana.
Kada sam došla do ovog dijela web stranice gdje trebam napisati nešto o sebi, iskreno, malo sam stala. Jer kako se predstaviti nekome tko te ne poznaje, a da osoba s druge strane ekrana zaista nešto osjeti?
U tom trenutku naišla sam na jedan Instagram post koji kaže:
“are you an artist?”, they ask.
“yes”, I say.
“and what do you create?”, they ask.
“feeling”, I say.
I upravo tu negdje leži razlog zašto sam svoj poziv pronašla u fotografiji.
Iz potrebe da zadržim ono što inače nestane. Ono što se ne može ponoviti.
Sve je počelo iz čiste ljubavi, iz želje da sačuvam trenutke koji brzo prolaze i osjećaje koje je teško staviti u riječi. Najljepši dio mog posla su ljudi. Njihovi pogledi, dodiri, tiha nervoza prije važnog trenutka i smijeh koji dođe kada se napokon opuste.
Volim slušati priče o tome kako su se ljudi pronašli, kako su rasli zajedno i kako izgleda njihova svakodnevica između onih “velikih” trenutaka. Biti uz nekoga u danima koji će im zauvijek ostati u sjećanju i imati povjerenje da to zabilježim – velika je odgovornost, ali i jedno od najljepših iskustava.
Moj pristup fotografiranju je jednostavan. U svako snimanje unosim sebe, svoj fotoaparat of kors i nastojim biti dio priče. Dovoljno blizu da osjetim, a dovoljno tiho da uhvatim ono neočekivano. Iznutra.
Za kraj, mali fun fact o meni:
živim u sunčanom Splitu, volim sporiji život, jednu kavu (tursku) mogu piti satima, knjige koje se pročitaju u dahu i boravak na otvorenom, posebno ljeti. Soparnik mi je ozbiljna slabost, a svakodnevicu dijelim s dva mala jazavčara koji imaju mišljenje o svemu i vrlo često vode glavnu riječ (i da, uglavnom pobjeđuju).
